Nacionalni indeks sreće nije značajno porastao i iznosi 62,9 bodova, iako su građani ipak bili malčice sretniji početkom ljeta. No, zabrinjava da je komponenta indeksa koja mjeri zadovoljstvo građana u pristupu osnovnim životnim potrebama niža za 2 posto nego prethodni mjesec, pokazuje novo istraživanje Banke, Hendala i Allianza za lipanj.

Prije dublje analize te važne komponente NIS-a (slika 1) napomenut ćemo da se ona sastoji od tri cjeline: raspoloživog novca za određene životne namjene (hranu, stanovanje, odjeću i obuću te za “male luksuze“), dostupnosti i kvalitete javnih usluga (pitka voda i zdravstvena zaštita) te susjedstva (blizina javnog prijevoza, kvaliteta komunalnih usluga, uređenost javnih površina, blizina škola, vrtića, zdravstvene zaštite i sl.), kao i odnosa s ljudima koji su nam susjedi.

Od početka mjerenja NIS-a građani imaju sve manje novca za odjeću i obuću, pa su u svibnju i lipnju otklizali ispod 50 bodova u zonu nezadovoljstva. I novca za osnove potrebe (hranu i stanovanje) ima sve manje, što pokazuje pad sa 60 na 54,7 bodova te približavanje zoni nezadovoljstva (tablica 1). Zanimljivo je da su više zadovoljni muškarci (59,8) negoli žene (55,4).
 
Gledano iz regionalne perspektive (slika 2) najzadovoljniji su bili građani Zagreba (59,9).

I kad je riječ o zadovoljstvu količinom raspoloživog novca ističe se razlika Zagreba u odnosu na sjevernu Hrvatsku, Slavoniju te Liku, Kordun i Baniju (slika 3). Naime, u sva četiri elementa povezana uz zadovoljstvo s raspoloživim novcem Zagrepčani su najzadovoljniji. To se ne može objasniti manjim učinkom krize na tržište rada u odnosu na druga regionalna područja jer nalazi studije Svjetske banke Hrvatska: Socijalni učinak krize i jačanje otpornosti upravo obrnuto pokazuju - da se stopa nezaposlenosti povećala više u regijama koje su prethodno imale manju stopu nezaposlenosti. Međutim, grad Zagreb i dalje ima najmanju stopu registrirane nezaposlenosti u odnosu na druge županije, pa apsolutne promjene u broju nezaposlenih nisu bitno utjecale na stopu nezaposlenosti. Treba također istaknuti da raspoloživost novcem ne ovisi samo o radnom statusu već također i o dodatnim prihodima izvan radnog odnosa, akumulaciji ušteda i prilikama za zaradu u sivoj ekonomiji, o čemu nemamo informacija da bismo mogli objasniti veću razinu zadovoljstva Zagrepčana u odnosu na druge hrvatske regije.

U ocjenama zadovoljstva s javnim uslugama stanovnici Slavonije (54,7) u odnosu na sve ostale regije mnogo niže ocjenjuju dostupnost i kvalitetu pitke vode. Iz ovih podataka vidljiv je utjecaj elementarnih nepogoda, odnosno poplava koje su zahvatile veći dio Slavonije u promatranom razdoblju, pa je i njihovo zadovoljstvo u prosjeku za 15 bodova niže u odnosu na ostale regije. Zanimljivo je da su Slavonci zadovoljniji dostupnošću zdravstvene zaštite (61,9) od onih u Istri, Gorskom kotaru i Primorju (55,5).

Budući da je primarna zdravstvena zaštita decentralizirana na razini županija, ova viša razina zadovoljstva građana Slavonije možda može upućivati na kvalitetu ljudskih resursa u organizaciji i pristupu korisnicima, no o tome nemamo dokaza, niti istražujemo jesu li Slavonci značajno zdraviji u odnosu na druge regije pa otuda crpe veće zadovoljstvo u odnosu na zdravstvene usluge.

Građani regija koje obuhvaćaju veće i razvijenije gradove u odnosu na ostala područja Hrvatske - poput Zagreba, Splita i Rijeke - općenito su zadovoljniji pristupom osnovnim potrebama u odnosu na ostale hrvatske regije, naročito u odnosu na područje Like, Korduna i Banije gdje su građani najmanje zadovoljni. Elementi u kojima se ove razlike najviše ističu vezane su uz količinu novca kojim građani raspolažu, kako za nužnosti poput hrane i stanovanja tako i za ostale prosječne potrebe: odjeću i obuću te povremene “male luksuze“. O tome nam svjedoče i rezultati istraživanja prema veličini naselja. Promatrane su četiri različite veličine naselja u kojima građani žive: naselja do 2000 stanovnika, naselja od 2001 do 10.000 stanovnika, naselja od 10.001 do 100.000 stanovnika te naselja veća od 100.000 stanovnika (slika 4). U manjim naseljima do 2000 stanovnika (54,3) zadovoljstvo je najmanje, dok je najveće u gradovima.

Dostupnost zdravstvenih usluga na najvišoj je razini u naseljima od 10.001 do 100.000 stanovnika (62,2), a statistički značajna razlika vidljiva je u odnosu na naselja od 2001 do 10.000 stanovnika (55,9). U elementu dostupnosti zdravstvenih usluga nema statističke značajne razlike u naseljima iznad 100.000 u odnosu na manja naselja, iako je u takvim velikim gradovima uvijek prisutna sekundarna zdravstvena zaštita (bolnice), a često i tercijarna zdravstvena zaštita (klinike). Ovakvi rezultati upućuju na to da po pitanju zadovoljstva građana zdravstvenim uslugama najvažniju ulogu ima dostupnost i kvaliteta primarne zdravstvene zaštite.
 
Ukoliko žive u većim naseljima građani su utoliko zadovoljniji i komunalnim uslugama, a naročito zato što im život u gradu nudi veće mogućnosti za zaradu. Elementi koji najviše utječu na to je raspoloživa količina novca, dok kvaliteta susjedstva nema bitnu ulogu. U percepciji kvalitete zdravstvene zaštite statistički značajna razlika događa se kod građana u naseljima s više od 10.000 stanovnika u odnosu na one u naseljima ispod 10.000. Ipak, u većini elemenata kojima se ocjenjuje pristup osnovnim potrebama (osim susjedstva) crta razdvajanja nalazi se na razini naselja do 2000, pri čemu u najvećoj mjeri na zadovoljstvo građana utječu elementi raspoložive količine novca.

Cjelovito istraživanje Nacionalnog indeksa sreće pročitajte u tiskanom izdanju magazina Banka