Ekonomski analitičar i konzultant Velimir Šonje objedinio je eseje i blogove pisane od 2009. do 2011. na temu krize u Europi i Hrvatskoj. Zbirci je dodao i neobjavljene tekstove, što knjigu čini cjelovitim novim štivom u kojemu se raspravlja o najvažnijim pitanjima ekonomskog i društvenog razvoja: Hoće li euro opstati? Zašto su i Europa i Hrvatska izgubile sposobnost za ekonomski rast? Nalazimo li se u produženoj recesiji ili je ovo početak dugog razdoblja stagnacije? Koja je razlika između Hrvatske i Grčke? Koje nas kulturne norme čine antipoduzetnički orijentiranim društvom?

Autor objašnjava zašto će euro opstati, ali ukazuje i na moguće scenarije u kojima će ekonomski rast postati bitno otežan u usporedbi s prošlim desetljećem. Energetske probleme, zatim probleme povezane sa starenjem stanovništva i poteškoće nezrele demokracije u pronalasku odgovora na izazove „umreženoga“ svijeta, vidi glavnim otvorenim pitanjima u godinama koje slijede.

Osim tema o krizi u Grčkoj i krizi eura te dugoročnim trendovima, Šonje se bavi i problemima fiskalne politike i javnog duga u Hrvatskoj. Naglašava da kraj razdoblja fiskalne rastrošnosti zahtijeva potpuno novi model političkog odlučivanja i ubrzanje razvoja demokracije - ulazak u sljedeću fazu „modernizacije“ Hrvatske.

Piše i o odnosu banaka i politike, a posebnu pozornost posvećuje zabludama ekonomista u dijagnosticiranju uzroka krize i pronalasku rješenja za izlazak iz nje. Očigledno je da autor ne smatra kako je izlazak iz krize samo pitanje ekonomske politike, jer je jedan od šest dijelova knjige posvetio vezama između kulture i ekonomije. Smatra da te veze predstavljaju terru incognitu koja krije tajnu ekonomskoga razvoja.

Ulazak Hrvatske u EU predstavlja temu koja se provlači kroz većinu tekstova. Toj je temi posvećen i završni esej koji nosi ime sarajevskoga hotela - „Hotel Europa“. Šonje odriče ekonomistima mogućnost da pomoću ekonomskih modela procjenjuju učinke pridruživanja Hrvatske EU. Autor smatra da ulazak u EU ima karakter jedinstvene avanture ili pokušaja čije je dosege moguće shvatiti tek iz perspektive susjednih zemalja koje nemaju tu mogućnost. Ostanak na tom putu predstavlja izazov naraštaja.