Kad se malo bolje razmisli, sva se ekonomija svodi na plaće, rekao je jednom u osvit tranzicije, ne odveć precizno, slavni slovenski ekonomist Jože Mencinger. Unatoč teorijskim nedorečenostima, radikalna Mencingerova sinteza dobro upućuje na kut iz kojeg se bolje vide karakteristike Smjernica za izradu ovogodišnjeg hrvatskog proračuna, koje je Vlada predstavila u četvrtak, 26. siječnja.

 

Ako se u ekonomiji sve više-manje svodi na plaće (odnosno osobne prihode, a i investicije su nečiji osobni prihodi), onda je besmislena primjedba kako Vladina proračunska kemija predstavlja udar na plaće i srednju klasu. Naravno da predstavlja, no cijenu teškoća u koje se Hrvatska zaplela netko mora platiti: tzv srednja klasa je potencijalno najizdašniji rezervoar u koji se može zahvatiti i - prema Smjernicama - ne zahvaća se odveć radikalno. 

 

Javnost će se već u drugom koraku zapitati je li se bogatima moglo uzeti više i time ostale manje opteretiti. Bogate vidimo na svakom koraku, ali porezni sustav ih ne identificira tako senzitivno kao televizija i ostali mediji, pa ne zna ni koliko ih ima, koliko su stvarno bogati i kako ih oporezovati. Kako nema efikasnih instrumenata ni da ih se identificira, pitanje je koliko je taj rezervoar dubok i dohvatljiv raspoloživom poreznom instrumentariju.

 

U sjeni tog čerupanja ostala je manje zapažena potencijalno vrlo važna koincidencija: isti dan kad je Vlada objavila svoje Smjernice, Savjet Hrvatske narodne banke donio je odluku da se administrativnom mjerom povećanja obvezne rezerve sa 14 na 15 posto iz sustava povuče 3,1 milijardi kuna i time spriječi daljnje potencijalno klizanje domaće valute prema euru. Hitnost u provedbi te odluke nije moguće prenaglasiti: obračun i izdvajanje obavezne pričuve počinje već od danas 27. siječnja. 

 

Hrvatska je narodna banka tom odlukom prije svega ponovo poslala snažnu poruku da će se i dalje potpuno fokusirati na stabilnost tečaja domaće valute, koja je u posljednje vrijeme bila pod očiglednim značajnim pritiskom: HNB je višekratno intervenirala na deviznom tržištu prodajom eura iz rezervi. 

 

Istovremeno je također - i to je ovdje važno - podsjetila na financijski ambijent u kojem će se provoditi proračun za 2012. godinu. Naime, u proračunskim smjernicama koje je Vlada predstavila u četvrtak izostao je tzv. račun financiranja koji je uobičajeno sastavni dio proračuna. Ove je godine potrebno refinancirati oko 22 milijarde kuna, što kratkoročnih što dugoročnih obaveza te pokriti deficit. 

 

Situacija na svjetskim financijskim tržištima nije blistava, odnosno Hrvatska se teško može zadužiti po stopi povoljnijoj od 7,5 posto. Prirodno, dobar će se dio obaveza pokušati financirati u zemlji, a za ostavrenje te ideje ključno je pitanje potencijala domaćih banaka, njihovih štediša (dakle opet građana) i inozemnih kreditora (banki majki). Naravno, ostaje mogućnost privatizacije državne imovine, ali i to je posao koji treba pripremiti.

 

Dok se javnost dakle zabavlja promjenama poreznih razreda, i efektima PDV-a na cijene koji će po svemu sudeći biti zanemarivi s obzirom na snažne udare na domaću potražnju sa svih strana (povećanje broja nezaposlenih, rast cijena nafte, neizvjesnost), financijska zajednica razmišlja o tome na koji će način proračun za 2012 godinu oblikovati tokove novca. Uostalom, time će se prvenstveno baviti rejting agencije, kreditori i MMF, koji već oko 1. veljače dolaze u Hrvatsku. 

 

Zato je vrijedno još jednom razmisliti (spekulirati) koje sve značenje ima potez HNB-a da upravo na dan objave Smjernica poveća obaveznu pričuvu.

 

Prvo, i to je posve sigurno i najtočnije, HNB je odluku donijela kako bi zaustavila daljnje pritiske na tečaj. To uostalom stoji i u obrazloženju odluke.

 

No, tom se odlukom stvaraju i dodatne rezerve za eventualnu pomoć u financiranju proračuna.  Obvezna rezerva se može u nekom pogodnom trenutku i smanjiti. Koliko je god logično, to objašnjenje u ovom trenutku nema neku posebnu težinu, s obzirom na izostanak računa financiranja iz Smjernica za izradu proračuna. 

 

U obzir treba uzeti i treću spekulaciju: Narodna banka ovom odlukom Vladi i javnosti šalje poruku da proračun osim "socijalne i razvojne“ dimenzije ima i aspekt utjecaja na financijske tokove. 

 

Nesumnjivo je da se Vlada i HNB mogu kudikamo efikasnije koordinirati nego što je slanje ovakvih poruka. I sigurno je da oni to i čine, barem zasad. Ipak, očuvanje kvalitete financijskog sustava, bez obzira na metodu kojom se taj cilj postiže, opsežan je posao na kojem radi niz institucija i nijedna si ne smije dopustiti da u kritičnom trenutku ne reagira. 

 

Famoznu poruku treba dakle iščitati i ovako: 1. HNB radi svoj posao neovisno i reagira u trenucima u kojima to smatra obaveznim na način koji smatra najprikladnijim. Tako je sustav konstruiran. 2. Udar na financijski sustav s koje god strane došao, pa i iz nedovoljno razrađenog računa financiranja u proračunu, potencijalno bi mogao izazvati kudikamo veće štete nego što je uzimanje tzv. srednjoj klasi nekoliko desetaka kuna mjesečno. 

 

Na kraju, riječ dvije i o trećoj vijesti kojoj su mediji posvetili pažnju 26. siječnja: smjeni Vladimir Ferdeljija s mjesta savjetnika ministra Komadine. 

 

Smjena je potpuno opravdana. Prije nego što je uopće počeo raditi svoj posao, a trebao se pozabaviti restrukturiranjem javnih poduzeća i pokretanjem investicijskog ciklusa u njima, od čega vlada očekuje da potakne rast gospodarstva do razine od 0,8 posto i omogući ispunjavanje proračunskih projekcija, Ferdelji se upustio u generalno političko komentiranje, na način na koji se komentiraju nogometne utakmice.  

 

To,  prvo, pokazuje, što zov medija učini od čovjeka i - drugo - da je medijska slava jedna od najlošijih preporuka za ozbiljan posao. 

 

26. siječnja dan je u kojem su napokon donesene odluke u kojima ima povoda za razumnu i razložnu raspravu. A i to je nešto.