Uvijek se očekuje da netko nekog napadne. A ako to tako i ne bude, dio medija ipak pokušava stvar prikazati kao sukob. Jučerašnju izjavu ministra financija Slavka Linića, kojom se u provedbi budućeg zakona o financijskom poslovanju oslonio na suradnju s bankama, prikazali su kao napad na banke. U tom su duhu opremljeni naslovi tekstova na Internetu i u tisku.

O čemu je zapravo riječ? Kao što je poznato, u Ministarstvu financija priprema se spomenuti zakon kojim se ministarstvo financija nastoji uhvatiti ukoštac s nenaplaćenim potraživanjima i uopće običajem neplaćanja. Kad je prvi put predstavio ideju za taj zakon, na Klubu izvoznika, ministar Linić objasnio je njegov smisao: vjerovnici će dobiti određeno razdoblje da se s dužnicima dogovore o budućim odnosima, o mogućem reprogramu obaveza, o naplati iz drugih izvora (imovine) ili – ako u 90 dana nema dogovora – dužnik ide u stečaj, a država obilno oporezuje imovinu u stečaju, tako da je i vjerovnicima u interesu da što prije spase što se spasiti da.

Ideja je odlična, jedino je problem provedbe. Na primjer, najveći vjerovnik trenutačno je država, pa je pitanje koliki su adminstrativni kapaciteti države da procijeni i pobrine se za sve svoje vjerovnike.

Upravo na tom mjestu Slavko Linić će se – kako nam je rekao – osloniti na banke. Vrlo često banke su vjerovnici zajedno s državom, i njihova procjena o perspektivi pojedinog dužnika imat će težinu. Ako firma ima perspektivu, država će podmetnuti leđa, čak će odustati od svojih potraživanja, ali će u neki aranžman morati ući i banke. I one će morati odgoditi naplatu ili također odustati od dijela svojih potraživanja.

To je puni smisao ministrove izjave da će banke morati sudjelovati u spašavanju proizvodnje i radnih mjesta tako što će svoja potraživanja morati "staviti u funkciju konsolidacije gospodarstva".  Dodao je da to neće biti lagan teret za bankarski sustav, što je apsolutno točno.

Znajući o čemu je riječ, ili ne znajući na što se pod utjecajem medija stvar može okrenuti, banke su na početku reagirale umjereno:

„Banke podržavaju sve one reforme koje služe jačanju sigurnosti financijske industrije te oporavku i osnaživanju gospodarstva. Zasigurno nas očekuje godina u kojoj ćemo u dijalogu s Vladom uložiti dodatne zajedničke napore u restrukturiranje i poticanje pokretanja rasta gospodarstva, a u sklopu kojih treba razraditi model kako restrukturirati dio postojećih potraživanja, ne samo banaka već i svih drugih vjerovnika. Novi Zakon možemo komentirati tek kada budemo upoznati s detaljima“, odgovoreno je iz Hrvatske udruge banaka koja okuplja vodeće hrvatske banke.

Iz bankarskih krugova doznajemo da je dogovoreno da, osim priopćenja HUB-a, za sada ne komentiraju najavljene promjene stečajnog postupka.

Stručnjak iz bankarskih redova rekao  je za www.banka.hr da takav dogovor nije iznenađenje, jer „u priči je još previše nepoznanica“.

„Informacija je jako malo. Poznato je samo da je ideja uvesti proporcionalni porez na imovinu u stečaju, ali nema nikakvih detalja. No, ovako na prvu,  postavlja se nekoliko pitanja. Prvo je tko bi pokretao stečaj. Drugi problem je efikasnost i brzina rješavanja sudskih sporova u Hrvatskoj. A treći problem je da li bi se tako potaknuo moralni hazard, odnosno potaknulo dužnike da ne plaćaju svoje obveze. Za pravu ocjenu predloženih mjera ipak ćemo još morati sačekati“, zaključio je naš sugovornik.

Ovim pitanjima možemo dodati i sljedeće konstatacije. Prvo, banke i sad svim silama nastoje spasiti onaj dio privrede za koji ocijenjuju da ima perspektivu. To je jasno svakome tko se barem minimalno razumije u bankarsko poslovanje. Što više poduzeća se spasi, uz pomoć banaka ili nekako drukčije, to više posla i prihoda za banke.

Tvrdnja da se bankari toj ideji opiru je – recimo to tako – glupa. No, postavlja se pitanje, naravno, kapaciteta banaka da se izlože dodatnim rizicima, koje – da bude jasno – ne procjenjuju samo one nego i centralna banka.

Drugim riječima, i Narodnu banku, koja brine za zdravlje ukupnog financijskog sustava, imat će se što pitati ako Vlada zaista bude zahtijevala od banaka da oproste sve dugove zajedno s državom, kako je nebulozno priča interpretirana. Ali, to ne može biti tako. Napuhana je muha da ispadne slon. Kao da situacija u gospodarstvu već ionako nije dovoljno teška.