Pišu Ivo Bićanić i Milan Deskar-Škrbić*



Rast i investicije tijesno su povezani i uzročnost ide od investicija prema rastu, što je jedan od rijetkih nedvosmislenih rezultata primijenjenih istraživanja. Implikacija je očita: ako se želi rasti mora se investirati.

Da je sve tako jednostavno Hrvatska ne bi trebala imati preveliku glavobolju i probleme. U zadnjih petnaestak godina udio investicija u BDP-u je negdje oko prosjeka, i to kako s obzirom na veliki broj različitih zemalja tako i s obzirom na “slične“ zemlje.

Slika prikazuje odnos između stope investiranja i BDP-a per capita za različite zemlje na temelju dostupnih podataka od 1995. do 2009. Na prvi se pogled može zaključiti sljedeće:

(I) stopa investiranja se u najvećem broju zemalja kreće između 19 i 25 posto,

(II) uz vrlo slične stope investiranja zemlje generiraju vrlo različitu razinu BDP-a per capita,

(III) u V. Britaniji je BDP per capita gotovo 100 posto veći nego u Hrvatskoj, uz stopu investiranja od “samo“ 15 posto.

U povezivanju investicija i gospodarskog razvoja stvari nisu jednostavne, pogotovo iz dvaju razloga.

Prvo, uobičajeni udio investicija u BDP-u nije stvorio održivi rast (u pogledu toga nikad nitko u Hrvatskoj povijesti nije stvorio moderni ekonomski rast i u tom je smislu Hrvatska država, i ova i ona i svaka dosad, neuspješna).

Drugo, recesija je znatno srozala državne investicije, a privatne nisu pokrenute.


U što se investira

Prema tehničkoj strukturi ukupno se 65 posto investicija u Hrvatskoj odnosi na građevinarstvo, a samo 35 posto na ulaganja u nove strojeve i opremu. Takva struktura investicija ima dvostruku implikaciju na gospodarstvo.

Prvo, iako se može očekivati da će ulaganja u infrastrukturu imati pozitivan utjecaj na gospodarski rast, veliki je dio ovih ulaganja usmjeren na obnovu i izgradnju cesta. Za stabilan i povećan gospodarski nije dovoljno, npr., graditi autoceste koje će tek za desetak godina postati isplative (zanemare li se tri-četiri vikenda godišnje), a svojim velikim troškovima amortizacije opterećuju i neposredno smanjuju nove investicije i rast koje bi one generirale (školski primjer tog efekta su velebne škole i ceste u Nigeriji uz mizerni rast).

Drugo, niska ulaganja u strojeve i opremu impliciraju rastuću zastarjelost osnovnog kapitala u usporedbi sa svjetskim granicama. Prema istraživanjima Svjetske banke zastarjelost kapitala je vjerojatno objašnjenje zašto je elastičnost rasta prema ulaganjima u Hrvatskoj za čak dvije trećine niža negoli u Letoniji.

Razlika je značajna - Hrvatska bi postigla za 1,5 postotnih bodova viši prosječan rast (5,8 umjesto 4,3 posto) kad bi imala jednaku elastičnost rasta kao Letonija.

Cjelovita istraživanja pročitajte u internetskom izdanju magazina Banka

Makroekonomija: Testiranje Okunovog zakona

Monetarna analiza: Potražnja za novcem

Stopa rasta: Konvergencija Hrvatske

Stopa rasta: Brdo regresija, malo novih rezultata (3)

Faktori rasta: Brdo regresija, malo rezultata (2)

Faktori rasta: Brdo regresija, malo rezultata

Velika recesija i Hrvatska: Kako prepoznati pravi ciklus

Pogled u budućnost

Da bi mogli pristupiti on line sadržaju magazina Banka morate biti pretplatnici na tiskano izdanje. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se na www.banka.hr vašom pretplatničkom šifrom.

*GJIVO radionica za ekonomske analize