Piše Maruška Vizek

Loši krediti postali su top-tema u svjetskom i hrvatskom bankarstvu. Svoju popularnost duguju činjenici da dobit svih poslovnih banaka pada, a glavni je razlog tomu dramatično povećanje rezervacija za nenaplative kredite. Rezervacije su u Hrvatskoj, proizlazi iz podataka za prvo ovogodišnje polugodište, pojele četvrtinu dobiti banaka, a pravi osjećaj za razmjer eskalacije loših kredita dobije se ako se iznos rezervacija od 1,1 milijarde usporedi s dobiti prije poreza u istom razdoblju koja je iznosila 2,8 milijardi kuna.

I Hrvatska narodna banka i Hrvatska udruga banaka, dvije često suprotstavljene strane, zainteresirane za događanja u bankarskom sustavu, odlučno zaključuju kako su banke spremne na rast loših kredita. Obje strane tvrde kako su visoka profitabilnost banaka i budući neto prihodi iz njihova poslovanja dovoljni da se pokriju troškovi rezervacija, bez da se naruši solidna razina kapitaliziranosti. No, kako bismo bili sigurni koliko su loših kredita banke sposobne podnijeti moramo znati koliko loših kredita možemo očekivati i kada će njihov rast dosegnuti vrhunac.

Dobro je poznata ekonomska zakonitost da je kretanje loših kredita prociklično, dakle broj loših kredita raste u recesiji, a smanjuje se za vrijeme ekonomske ekspanzije. Pritom valja imati na umu da su loši krediti više vezani za kretanje zaposlenosti, a ne za kretanje BDP-a. Budući da kretanja na tržištu rada prate kretanja BDP-a, ali s vremenskim pomakom, i loši krediti sa zakašnjenjem reagiraju na kretanja BDP-a. Zakašnjela reakcija nastaje i zbog činjenice da su banke sklonije problematične kredite reprogramirati negoli dopustiti da klijenti prestanu plaćati otplatne rate jer tada moraju povećati rezervacije, što im umanjuje dobit. Može se stoga zaključiti da loši krediti neće dosegnuti svoj vrhunac istodobno s dnom recesije mjerene padom BDP-a već tek neko vrijeme nakon što broj nezaposlenih dostigne vrhunac.

Budući da se u Hrvatskoj pozitivna godišnja stopa ekonomskog rasta očekuje vjerojatno tek u drugom tromjesečju sljedeće godine, to znači da se zaposlenost neće oporaviti prije sljedećeg ljeta, dok bi loši krediti svoj vrhunac mogli dosegnuti tek za godinu dana.

Bez obzira na to što će banke za manju dobit i povećanje troškova rezervacija za loše kredite okriviti recesiju istina je da su loši krediti, među ostalim, posljedica nekadašnjeg kreditnog buma. Mnogobrojna empirijska istraživanja su pokazala da se loši krediti u pravilu javljaju upravo nakon razdoblja kreditne ekspanzije. Hrvatska je i sama prošla kroz razdoblje intenzivne kreditne ekspanzije, koju je zauzdala Hrvatska narodna banka, a dokrajčila svjetska financijska kriza. Rezerviranja za loše kredite i gubici povezani s njima dobrim su dijelom cijena koju banke sad plaćaju za opuštenost i uživanje u danima obilja. To je tamna strana kreditne ekspanzije.

Formula za pretvaranje kreditne ekspanzije u loše kredite je jednostavna. Kada su kamatne stope niske, a novca ima u izobilju, banke žele ubrzanim tempom povećati svoju imovinu, a samim time i svoj tržišni udjel. To je prirodno. Najlakši način za povećanje imovine je odobravanje kredita rizičnim klijentima. Čak i da su se banke trudile odobravati kredite isključivo sigurnim klijentima, valja zapamtiti da bi se tijekom najintenzivnijeg razdoblja kreditnog buma u Hrvatskoj u godini dana odobrila trećina od ukupnog broja kredita odobrenih u svim prethodnim godinama. To, nadalje, znači da je upitno je li bilo moguće dovoljno pažnje posvetiti procjeni rizičnosti tolikog broja novih klijenata. Sadašnja nam situacija govori da to nije bilo moguće.

Nakon što smo utvrdili kako su loši krediti nastali i kada će dosegnuti svoj vrhunac, ostaje još odgovoriti na pitanje kako će banke nadoknaditi manjak dobiti ili eventualne gubitke nastale zbog loših kredita.

Dva su očita načina: smanjenje operativnih troškova ili povećanje aktivnih kamata. Prvi način je izvjestan ako na bankarskom tržištu vlada intenzivna konkurencija zbog koje banke ne mogu prebaciti povećanje svojih troškova na klijente. Nažalost, prema situaciji na hrvatskom bankarskom tržištu nije za očekivati značajnije rezanje operativnih troškova. To znači da preostaje drugi način: povećanje aktivnih kamatnih stopa. No taj put je opasan jer povećanje kamatnih stopa na postojeće kredite može doliti ulje na vatru i još povećati loše kredite.

Postoji i treći način: ne raditi ništa, otrpjeti smanjenu dobit i eventualne gubitke pokriti iz kapitala kojega ima dovoljno. A ima ga dovoljno zato jer je HNB svojim mjerama tražila da banke povećaju kapitaliziranost ako žele nastaviti s kreditnom ekspanzijom.

*Autorica je znanstvena suradnica Ekonomskog instituta u Zagrebu, a kolumna ne odražava stav Instituta