*Autorica je ravnateljica Instituta za javne financije u Zagrebu

Financijsko stanje Hrvatske ključni je i urgentni problem ove države, pa se od Vlade najviše očekuje upravo u segmentu oporavka financijskog stanja koje bi onda,  dugoročno - nakon provedenih strukturnih reformi, povećanja konkurentnosti i postizanja boljeg kreditnog rejtinga - moglo voditi i oporavku gospodarstva.

Ima li Vlada ideja i je li se, u vrijeme dok je očekivala preuzimanje države, priredila za taj posao?

Prateći u medijima intervjue, izjave i komentare članova Vlade moglo bi se zaključiti da imaju brojne ideje, često i kontroverzne i suprotstavljene.

No u medije se ne može uvijek pouzdati, pa valja vidjeti što Vlada stvarno radi, a to se najbolje vidi na njenim službenim web-stranicama.   

Vlada je do sredine siječnja održala tri sjednice, predsjednik Vlade bio je na bogosluženju u Katedrali Preobraženja Gospodnjeg, na skijaškoj utrci na Sljemenu, na okupljanju u povodu pravoslavnog Božića, na obilježavanju Dana međunarodnog priznanja i u posjetu Centru 112, a potpredsjednica Vlade posjetila je Slavonski Brod, Vukovar i bolnicu Sveti Duh. I to je sve što za prvu polovicu siječnja piše u kalendaru događanja i najava na web-stranicama Vlade.

Otvorene i zatvorene sjednice 

Na početku prve sjednice Vlade predsjednik je naglasio kako će rad Vlade biti transparentan i kako će Vlada nastojati sve što je moguće raspraviti i najveći dio odluka donijeti na otvorenom dijelu sjednice, pa ipak su prve tri sjednice imale i zatvoreni dio.

Jesu li kadrovska pitanja i određivanje količine tekućih naftnih goriva neodgovarajuće kvalitete koja se smiju stavljati u promet te najviša razina cijene plina za povlaštene kupce zaista teme koje bi se trebale raspravljati na zatvorenom dijelu sjednica? Pogotovo u državi koja se obvezala sudjelovati u Partnerstvu za otvorenu vlast?

A što se od tema raspravljanih na tri otvorene sjednice Vlade odnosilo na financijsko stanje države?

Na prvoj sjednici baš ništa, na drugoj se našao Prijedlog Uredbe o izmjenama i dopunama Odluke o privremenom financiranju u prvom tromjesečju, a na trećoj odobrenje sredstava iz proračunske zalihe za informatičke usluge radi provedbe referenduma o pristupanju EU i Prijedlog Zakona o naknadi za pružanje usluga u pokretnim elektroničkim komunikacijskim mrežama.

Je li to dovoljno za Vladu koja ima ideje i koja se priredila za preuzimanje vlasti?

Čak i kad bi to bilo dovoljno, zabrinjavajuće je što npr. Prijedlog Uredbe o izmjenama i dopunama Odluke o privremenom financiranju u prvom tromjesečju - uz određene preraspodjele među korisnicima - ne predviđa smanjenje potrošnje ni za jednu lipu.

Predviđeno je bilo 30,89 mlrd kuna, preraspodijeljeno je 16,3 mil. kuna, potrošit će se 30,89 mlrd kuna. I, nadajmo se, samo toliko.

Nije li Vlada koja najavljuje smanjenje državne potrošnje već u tom prvom koraku morala pokazati da zaista namjerava tu potrošnju i smanjivati? Ne bi li bilo znatno lakše značajnije smanjiti potrošnju u čitavoj godini da se već u prva tri mjeseca smanjivala?

Nije lako smanjivati rashode

Naravno da nije lako, naprečac, bez prethodne analize smanjivati rashode, ali ostanak na istoj razini nije dobar signal. Ukazuje, prvo, da namjere smanjivanja državne potrošnje nisu ozbiljne i, drugo, da se Vlada nije dobro pripremila, tj. da nije radila prethodne analize na temelju kojih bi mogla smanjivati potrošnju već od prvog dana. Osim toga Vlada koja teži transparentnosti mogla je ponuditi i zbirne tabele, a ne da čitatelji moraju sami, stavku po stavku, otkrivati preraspodijeljena sredstva na 120 stranica tabela.

Za drugu raspravljanu temu - odobrenje sredstava iz proračunske zalihe za informatičke usluge radi provedbe referenduma o pristupanju EU - neobično je da nije raspravljana u trenutku kad i privremeno financiranje, jer i tada je morala biti poznata potreba tog troška.

Kad je riječ o trećoj temi - naknadi za pružanje usluga u pokretnim elektroničkim komunikacijskim mrežama - neobično je da se donosi izvan konteksta plana i programa promjena i prihodne i rashodne strane proračuna, pa ne čudi što je izazvala reakcije onih koji će je morati snositi.

Kada bi Vlada odjednom izložila cjelokupni i suvisli plan i program promjena - i prihodne i rashodne strane proračuna - svima bi bilo jasno da su promjene neophodne, ali i da nisu baš oni jedini koji će snositi teret tih promjena.

Odavno je poznato da su reforme ”u paketu“ bolje od postupnih promjena, jer se mogu postići veće i bolje vidljive promjene, ideje koje iza njih stoje su svima jasnije, a pogođene skupine mogu bolje razumjeti predviđene učinke promjena.

Postoji li uopće takav plan i program? Na web-stranicama Vlade postoji Program Vlade RH za mandat 2011-15., no neobično je da on nije bio na dnevnom redu nijedne od prve tri sjednice Vlade, pa to valjda znači da nije službeno ni donesen.

Proračun i Smjernice

Može li na službenim web-stranicama Vlade stajati program koji Vlada ne samo da nije usvojila, nego o njemu nije ni raspravljala?

Na web-stranicama Vlade se, naime, nalazi modificirani Plan 21 Kukuriku koalicije, pa i u tom sadašnjem Programu Vlade, kao i u nekadašnjem Planu koalicije, i dalje stoji da će Vlada (tek) pripremiti plan cjelovite fiskalne konsolidacije u kratkom i srednjem roku s ciljem smanjenja deficita konsolidirane države na manje od 3% BDP-a i primarnog deficita na nulu (nije rečeno do kada), smanjenja udjela proračunskih rashoda u BDP-u za oko 4,5 pp (rečeno: do kraja mandata), te zaustavljanja rasta i preokretanja trenda udjela javnog duga, uvećanog za državna jamstva, u BDP-u na razinama ispod 60% (nije rečeno do kada).

Nažalost, u Programu Vlade nije obznanjen rok do kada će se ostvariti pojedinačni ciljevi, a nije čak rečeno ni kada će se pripremiti plan cjelovite fiskalne konsolidacije. Također, ne piše ni kako će se to sve ostvariti. Ne ukazuje li to da se Vlada nije dobro priredila, a možda da čak nema ni ideja?

Još jednom valja ponoviti da Vlada do 31. ožujka mora donijeti proračun za 2012. Kvalitetan proračun se teško može donijeti bez realističnih Smjernica ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2012.-14. koje sadrže:

 (1) pretpostavke za izradu tog proračuna (npr. kretanje BDP-a, proizvodnje, uvoza, izvoza, cijena, zaposlenosti, javnog duga) i

 (2) prijedlog financijskog plana po razdjelima organizacijske klasifikacije (koliko je svaki proračunski korisnik potrošio 2010. i 2011. te koliko će potrošiti 2012.-14.).

Oba bi se dokumenta - Smjernice i Proračun - u skladu s osnovnim načelima transparentnosti morala na vrijeme predstaviti i građanima. Termini, naravno, cure, no to je minimum koji se očekuje od Vlade koja ima ideja i koja se dobro priredila.