Što preporučiti novoj Vladi? Prije svega valja složno i hitno donijeti konkretne kratkoročne i dugoročne planove i programe reformi te ustrajati na njihovoj provedbi bez obzira na očekivane otpore interesnih skupina, izvan, a vjerojatno i unutar same Vlade. A tu je i vječno važeće Harbergerovo upozorenje: svatko tko provodi reforme mora biti svjestan toga da neće biti omiljen i popularan te će se zamjeriti baš svima - članovima obitelji, prijateljima i partijskim drugovima.

Nova Hrvatska vlada preuzima državu u vrlo teškom ekonomskom stanju.

Prema najnovijim podacima Međunarodnog monetarnog fonda Hrvatska je 2010. od svih zemalja jugoistočne Europe bila jedina s negativnim gospodarskim rastom, a 2011. će biti s najnižim rastom od svih EEC (0,8% BDP-a, a prosjek EEC je 4,4%). Nažalost, i predviđanja za 2012. su nepovoljna (1,8 prema 3,4% BDP-a prosjek EEC-a).

Hrvatski ukupni vanjski dug u razdoblju 2009.-12. iznosi oko 100% BDP-a, dok je prosjek EEC-a 50 posto.

Hrvatski javni dug raste s 34,5% BDP-a u 2009. na 50% u 2012., dok je EEC prosjek za to razdoblje ispod 30 posto.

Deficit proračuna hrvatske opće države narastao je s 4,1% BDP-a 2009. na 5,7% 2001., a u istom razdoblju se prosjek EEC-a smanjio sa 6,2 na 2,1 posto.

Uobičajilo se te loše pokazatelje opravdavati i globalnom i krizom EU, ali usporedbe s prosjecima EEC-a ukazuju kako je problem zapravo u nama. Dosadašnje hrvatske vlade nisu promicale neophodne uvjete za razvoj gospodarstva - depolitizaciju, demokratizaciju, deregulaciju i liberalizaciju - već su postupale upravo suprotno. Odluke su se donosile u uskom i zatvorenom krugu političkih istomišljenika koji su profitirali iskorištavajući ponuđene mogućnosti upravljanja javnim poduzećima, javnim sredstvima, dominacijom monopola i sl. Posljedice takvog ponašanja mogu se svakodnevno pratiti u tužnim izvještajima iz hrvatskih sudnica.

Domaći i strani stručnjaci iz EU, MMF-a, Svjetske banke i kreditnih rejting agencija, svim tim vladama stalno su upućivali manje-više slične kritike, preporuke i savjete, no sve je bilo uzalud.

Kako odlučno raditi?

Kukuriku koalicija je pred izbore objavila “Plan 21“, u kojemu je zacrtala vrlo konkretne ciljeve: smanjenje deficita konsolidirane države na manje od 3% BDP-a i primarnog deficita na nulu, smanjenje udjela proračunskih rashoda u BDP-u za oko 4,5 postotna poena do kraja mandata i zaustavljanje rasta i preokretanje trenda udjela javnog duga, uvećanog za državna jamstva, na razinama manjim od 60% BDP-a.

Po ostvarivanju tih ciljeva trebali bismo je ocjenjivati. Želi li preokrenuti makroekonomske trendove Vlada bi morala - za razliku od “Plana 21“ koji je (možda samo predizborno) prilično nedorečen - istupiti s konkretnim kratkoročnim i dugoročnim planovima i koncentrirati se na sveobuhvatne reforme neophodne za rješavanje makroekonomskih neravnoteža i na strukturne probleme koji te makroekonomske neravnoteže produbljuju. I, naravno, reforme bi morala zaista i provesti.

Ne smije se zaboraviti da je i zadnja vlada ponudila sasvim prihvatljiv program, ali ga jednostavno nije provodila. Ključni su, dakle, konkretni kratkoročni i dugoročni planovi reformi i njihova provedba. Budući da je upravo to nedostajalo prethodnim vladama, pa su im neprestano upućivane iste zamjerke, nova bi Vlada trebala izvući pouku i ne dopustiti da se i njoj to stalno ponavlja.

Kako pametno osluškivati?

Uostalom, Hrvatska je konačno potpisala pristupni ugovor s EU, pa bi novoj Vladi bilo pametno pratiti što EU zahtijeva od članica za rješavanje krize i primjenjivati ono što se propisuje zemljama koje su već u sustavu eura. Na proljeće će stići i rezultati monitoringa Hrvatske, pa će i iz njega biti jasno što treba poduzimati. A, naravno, jasno je nama već odavno što treba poduzimati i bez EU. Vlada bi si bar mogla skinuti s grbače neprestane prigovore stručnjaka koji već godinama ponavljaju i zahtijevaju iste stvari:

* Realistično planirati sve proračunske i s njima povezane dokumente (strategije, smjernice i sl.) te poboljšati transparentnost državnog i lokalnih proračuna. Analizirati i objavljivati utjecaj mogućih promjena makroekonomskih pretpostavki na proračun, transfere javnim poduzećima, kvazi-fiskalne aktivnosti poput državnih zajmova, kašnjenja s plaćanjima, porezne rashode, državna jamstva, vrijednosti financijske i nefinancijske imovine.

Jednako tako i detaljno polugodišnje izvješće te jednostavni proračun za građane s ažuriranim procjenama plana za tekuću fiskalnu i najmanje sljedeće dvije fiskalne godine. Omogućiti saborskim zastupnicima dovoljno vremena za proučavanje proračunskih dokumenata i svakako uvesti javnost u rasprave saborskog Odbora za proračun. Uostalom, Hrvatska se obvezala preuzeti obveze Partnerstva za otvorenu vlast, pa bi i zbog toga nova Vlada morala učiniti sve što je u njenoj moći da poboljša fiskalnu transparentnost.

* Porezni sustav valja pojednostavniti prije svega širenjem poreznih osnovica (smanjenjem broja stopa, izuzeća i olakšica), ali i pojednostavnjenjem procedura, posebice u doprinosima (uvođenjem elektroničkih prijava). Najvažnije bi, ipak, bilo objaviti podatke o nenaplaćenim porezima i doprinosima koji su, primjerice, 2010. bili jednaki iznosu deficita središnjeg Državnog proračuna. Umjesto smišljanja novih poreza treba se koncentrirati na naplatu nenaplaćenih; nije riječ o poreznoj utaji i sivoj ekonomiji, nego jednostavno o nenaplaćenim dospjelim poreznim obvezama.

* Upravljanje javnim dugom se mora bitno popraviti. Za to je neophodno objavljivati sveobuhvatne strategije i kalendare izdavanja dužničkih instrumenata i pridržavati se svih zadanih meta i ciljeva. Mora se smanjiti rizik od protesta izdanih jamstava, tj. utvrditi ukupnu visinu i strukturu porezne obveze izvornih dužnika i produžiti ročnost kredita uz koje se izdaju jamstva. Jedino tako se može spriječiti gomilanje obveza u kratkom roku kad usporedno s jamstvima dospijeva i značajan dio glavnice i kamata izdanih državnih obveznica.

* Javna poduzeća - državna i na razini gradova - veći su problem od samih proračuna. Redovito treba objavljivati izvješća o njihovu poslovanju, definirati okvire privatizacije (treba li država koja je uspjela privatizirati čak i banke sudjelovati u vlasništvu Podravke?), u upravne odbore imenovati dokazane stručnjake - umjesto političkih podobnika - te ih nagrađivati prema financijskim rezultatima.

* Poseban problem su, naravno, brodogradilišta koja će i dalje narušavati odnose s EU, pa je neophodno javno raspraviti njihovu financijsku održivost, utvrditi im stvarni neto učinak (isporuke umanjene za državne potpore), sudjelovanje domaćih inputa u strukturi troškova, usporediti troškove i koristi od mogućih privatizacija te otpuštanja zaposlenika uz razrađene programe socijalnog zbrinjavanja i otpremnina.

* Valja provoditi konzistentne i dugoročno održive politike koje potiču rast konkurentnih i tržišno održivih poduzeća, istraživanja i razvoja, zaštite okoliša i uštede energije. Neodrživo je beskrajno podupiranje sanacije gubitaka brodogradnje, željezara, Hrvatskih željeznica i Hrvatske radiotelevizije. S ulaskom u EU morat će se smanjivati sektorske i povećavati horizontalne potpore, pa na vrijeme valja analizirati efikasnost državnih potpora.

* Ubrzano treba donijeti dugoročne i kratkoročne planove i programe kapitalnih javnih investicija s domaćim i inozemnim izvorima financiranja; okvire zaduživanja javnih trgovačkih društava, državnog i lokalnih proračuna, potičući lokalne jedinice u izradi vlastitih planova. Svi se ti planovi i programi, naravno, moraju objaviti i javno raspraviti.

Zbog financijske krize, visokih kapitalnih ulaganja, ali i nerazboritog upravljanja, posebice se valja suočiti s problemom financijskog poslovanja većeg broja komunalnih društava, njihovom likvidnošću i visokim obvezama, što bi moglo utjecati na rast cijena komunalnih javnih usluga i izazvati nezadovoljstvo građana.

* Radno zakonodavstvo treba fleksibilizirati tako da potiče duže ostajanje u svijetu rada (penaliziranjem ranijeg i nagrađivanjem dužeg radnog vijeka) i omogućuje razne oblike povremenog i privremenog rada. Valja nastaviti mirovinsku reformu kojom će se jačati, popularizirati i poticati drugi i treći, a smanjivati prvi stup mirovinskog osiguranja.

* Uz brojne mjere u zdravstvu, socijalnoj skrbi, obrazovanju, teritorijalnoj organizaciji… sve bi navedeno moglo poboljšati efikasnost države i konkurentnost gospodarstva te potaknuti gospodarski rast i izlazak iz krize. Svima je jasno da će za to trebati vremena, a građani bi mogli postati nestrpljivi. Stoga će Vlada morati biti vrlo jedinstvena i odlučna da se utemeljeno, argumentirano i javno odupre pritiscima svih mogućih interesnih skupina i lobija. I da istovremeno, poduzimajući takve mjere, radi odlučno i pametno osluškuje.

*Autorica ja ravnateljica Instituta za javne financije u Zagrebu

Pročitajte i druge članke u Banci za siječanj