Piše: Gvozden Flego, saborski zastupnik SDP-a i bivši ministar znanosti i tehnologije
1. Smatram da u hrvatskom (visokom) obrazovanju i znanosti vlada koncepcijski, organizacijski, financijski i kadrovski nered. Resor je u takvom stanju da mu treba i sanacija, i bitne i hitne promjene.
2. 'Koncepcijski' kaos na djelu je u brojnim slučajevima – od kataloga znanja i umijeća preko HNOS-a do nedosljednosti u pretprošlogodišnjim prijedlozima novih zakona o znanosti, sveučilištu i visokom obrazovanju.
3. Velika je financijska nebriga države za znanost i ( visoko) obrazovanje. Resorni proračun u proteklih je osam godina rastao za desetak postotnih poena manje od državnoga, donedovno vladajući smanjili su 2009.g. resorni proračun za 9%, znanstvene i obrazovne ustanove u Hrvatskoj dodirnule su granicu socijalne pomoći jer 85% svog proračuna troše na osobne dohotke, opadaju hrvatska ulaganja u znanstvena istraživanja, nekim je sveučilištima u zadnjih osam godina proračun arbitrarno uvećan tri puta a nekima tek za polovicu, što je slučaj i s kapitalnim investicijama.
4. Sistem se i kadrovski raspada. Mnoštvo uspješnih znanstvenih novaka u zadnje je dvije godine otpušteno premda u sustavu očajnički trebamo nove doktore znanosti. I profesori, kao i cijela zemlja, stare, pa je hitna kadrovska obnova više no potrebna jer ćemo u suprotnom izgubiti neka područja znanstvenih istraživanja i visokog obrazovanja.
5. Bitne i hitne promjene trebaju biti koncepcijske, organizacijske, kadrovske i financijske. Samo povećanje novca neće dati značajne rezultate, a strukturne promjene nisu moguće bez dodatnih sredstava. Stoga povećanje financija treba vezati uz strukturne promjene. Financijska kriza ne smije zaustaviti željene promjene, a potrebna dodatna sredstva moguće je pribaviti povećanjem državnog proračuna, sredstvima međunarodnih financijskih institucija, fondovima EU i prestankom rasipanja raspoloživoga novca.
6. Bolonjski je proces zamišljen kao fleksibilan način sadržajnog i vremenskog intenziviranja studija, za što je potrebno ostvariti kadrovske, infrastrukturne i pravne pretpostavke. Kako o razmjerima fleksibilnosti studijskih programa treba odlučivati svaka struka, čini mi se neprimjerenom svaka 'uravnilovka' prema kojoj bi svi 'prvostupnički' studiji trajali četiri godine.
7. S obzirom na lošu kvalifikacijsku strukturu hrvatskog stanovništva, od strategijskog je značaja vremenska i sadržajna učinkovitost visokog obrazovanja, za što su suodgovorni i sveučilišta, i državni nadzor nad njihovim radom. I to je jedan od razloga zašto treba promijeniti odredbe hrvatskih zakona prema kojima hrvatski 'prvostupnik' stječe višu stručnu spremu, nepostojeću kvalifikaciju, dakle razinu nezaposlivosti.
8. S obzirom na lošu kvalifikacijsku strukturu hrvatskog stanovništva, treba uvesti stimulativne mjere za studiranje, kako deficitarnih struka tako i za uredno i redovito obavljanje studentskih obaveza, a u vrijeme financijskih nestašica treba povećati broj stipendija.
9. Bitne i hitne promjene, uključujući i novu zakonsku regulativu, treba graditi na nacionalnoj strategiji razvoja znanosti i visokog obrazovanja, objedinjenih u Hrvatski prostor znanosti i visokog obrazovanja. Ta bi strategija trebala počivati na temeljitoj kritičkoj analizi postojećeg stanja – kadrova (full time equivalent i head counting), znanstveno-istraživačke i obrazovne infrastrukture i opreme, financija (sredstava iz državnog proračuna, od vlastitih prihoda, od prihoda iz europskih fondova), dosadašnjih učinaka Bolonjskog procesa u Hrvatskoj, dosadašnjeg znanstvenoistraživačkog i visoko-obrazovnog učinka svakog pojedinog sveučilišta i njihovih sastavnica. Strategijski dokument treba obuhvaćati srednjoročnu projekciju visokoobrazovne mreže, financijskih ulaganja kao i izračun cijene studijskih programa po znanstveno-istraživačkim područjima, fakultetima i sveučilištima, javnim veleučilištima i visokim školama.
10. Dogovore o ključnim promjenama u hrvatskom školstvu i znanstvenim djelatnostima, o Hrvatskom prostoru znanosti i visokog obrazovanja, o ishodima učenja, o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru treba postizati na nov način - temeljem ekspertiza, tripartitnih dogovora predstavnika 'tržišta rada' (poslodavaca i sindikata), školske, odnosno znanstvene i sveučilišne/veleučilišne zajednice, i vlasti (izvršne i zakonodavne) kao i širokih javnih rasprava.
11. Različite, naročito financijske elemente dogovora o ključnim promjenama trebalo bi provoditi transparentno, prema dogovorenim pravilima, dakle objektiviranim kriterijima koji isključuju svaku samovolju bilo koje razine vlasti.
12. Odgojno-obrazovni proces na svim razinama shvaćam kao osobno i javno dobro, kao javnu službu a ne kao naplativu i tržištem reguliranu uslugu. U tome smislu 'vaučerizaciju' obrazovnog sustava, posebice u neuređenoj Hrvatskoj, smatram neprimjerenom jer ona dovodi do (a) komercijalizacije djelatnosti od javnog interesa, (b) pretakanja javnih sredstava u privatne džepove, (c) trke u ostvarenju što većeg prihoda odnosno privlačenju što većeg broja studenata i snižavanja kvalitete. Krizne posljedice djelovanja "nevidljive ruke" tzv. slobodnog tržišta intenzivno živimo od 2008.g.
13. Strategijske iskorake u Hrvatskoj treba usklađivati sa zbivanjima u svjetskoj znanosti kao i s razvojnim planovima privrede. Kako hrvatska privreda (još) nema planove razvoja, možda bismo prioritetnim trebali smatrati ona znanstvena područja u kojima naši znanstvenici postižu svjetski priznate rezultate, jer je za pretpostaviti da ti rezultati sadrže najbolje prilike za novi (privredni) razvoj.
14. Sveučilišta smatram nerazdvojnima od znanstvenih istraživanja, koja smatram izrazito meritornom djelatnošću, građenima na načelima izvrsnosti. Stoga za razvoj znanosti i visokog obrazovanja smatram ključnim proglašenje i razvoj centara izvrsnosti, grupa znanstvenika (a ne cijelih institucija) čija se izvrsnost dokazuje visokim impaktima njihovih objavljenih radova ili pak njihovim patentima.
15. U maloj i siromašnoj Hrvatskoj danas djeluje 25 javnih instituta. Najveći dio javnih instituta trebalo bi (re)integrirati u sveučilišta, čime bi instituti dobili nov smisao svog interdisciplinarnog djelovanja, a sveučilišta nove nastavnike, prostore i opremu.
16. Aktualni problemi znanosti i (visokog) obrazovanja su toliko složeni da ih ni jedna 'strana' sama ne može riješiti, već je to moguće jedino sinergičkom suradnjom sveučilišta i resornog ministarstva. No realni problemi ne mogu biti prevladani u sferi politike a ni u prostorima rektorata, već u zbiljskom životu, 'na terenu', u predavaonici, u laboratoriju, u odnosima među kolegama, u aktivnostima pojedinaca i njihovih institucija.
17. Ozbiljnu priliku za razvoj Hrvatske vidim u kvalitetnom obrazovanju i intenzivnom znanstvenom istraživanju. U tim djelatnostima sve više zaostajemo za razvijenim svijetom pa ako uskoro ne otpočnemo s hitnim i bitnim promjenama, može nam se dogoditi da upadnemo u toliku razliku za razvijenima da ćemo se njome osuditi na teško prevladivu zaostalost i duboku provincijalnost.