Što mislim kad kažem da su novi izbori nova šansa? Želim prije svega reći da su svi izbori, svaki put kad građani imaju priliku da kažu svoju riječ o tome tko će ih zastupati - uvijek dobra prilika da se dogode promjene i da to bude na normalan, demokratski i nekonfliktan način. Tamo gdje nema izbora, tamo gdje se ne poštuje izborna volja građana, društveni su sukobi izraženiji i snažniji. Demokracija je najbolji način da se osigura mir, a opet da se omoguće promjene u skladu s voljom građana. Izbori su način da se obnovi legitimitet, povjerenje građana u državu, u one koji ih predstavljaju i koji ih vode. To je njihova glavna zadaća.

 

 

Čitav niz problema, pa i u europskim zemljama, nastao je zbog toga što su oni koji su donosili važne odluke - u političkoj, gospodarskoj i drugim sferama - prestali voditi računa o interesima i potrebama građana. Ovih se godina širi nezadovoljstvo u odnosu na političare, ali i na poslovnu i naročito financijsku elitu jer se stekao dojam da su premalo vodili računa o javnom dobru. To što je netko uspješan u svom poslu, što ima dobre poslovne rezultate, obvezuje ga da i više doprinosi javnom dobru. No, to često nije bio slučaj. Jedan dio problema s kojima se suočavaju suvremena društva, pa i neka na Zapadu, upravo je uzrokovan pohlepom, nedostatkom solidarnosti, pa i razumijevanja za one kojima treba pomoć i poticaj šire zajednice. U tome kao da su zajedno sudjelovali dijelovi političke elite i neki iz poslovnog svijeta. Suočili smo se stoga s dubokom krizom povjerenja, koja nije samo kriza povjerenja u državu i javne institucije nego i u poslovni sektor. 

 

Mislim kako je važno da shvatimo pouku iz krize nekih suvremenih europskih demokracija te da uvijek vodimo računa o tome da javno upravljanje mora biti povjereno demokratski legitimiranim i od naroda izabranim ljudima. Oni ne smiju biti nedostupni građanima i ne smiju voditi računa ponajprije o svojim interesima. 

 

Borba protiv korupcije i klijentelizma, koja se intenzivirala u posljednje dvije godine, pokazala nam je kako je i kod nas prijetila opasnost potpunog prisvajanja javnih institucija od strane pojedinaca, koji su te institucije tretirali kao da su njihove, privatne. Kako bi se to spriječilo potrebno je ojačati pravnu državu, uvesti stalnu kontrolu javnog sektora od strane civilnog društva i njegovih organizacija, kao i zadržati svijest o tome kako vlast u krajnjoj liniji izvire iz naroda i pripada narodu. U tom su smislu moja očekivanja od nove Vlade velika. Ona mora pokazati na djelu da neće iznevjeriti povjerenje koje su joj - i to uvjerljivo - dali birači. Prva godina mandata za svaku je novu vladu najteža, ali je možda i najvažnija. Po prvim koracima vidi se ne samo smjer kojim će ona ići, nego i način na koji se namjerava pristupiti problemu. Očekujem od nove Vlade da iskoristi veliko povjerenje građana koje je dobila na izborima 4. prosinca te da obnovi povjerenje građana u javne institucije. Sa svoje strane, kao Predsjednik Republike, također ću djelovati u istom cilju. 

 

 

Drugo veliko očekivanje vezano je uz završetak pregovora s Europskom unijom. Hrvatska je u 2011. završila pregovore i potpisala pristupni ugovor. U 2013. će, iskreno se nadam, postati članica Europske unije. Sljedeća je godina, 2012., godina referenduma za članstvo u EU. Kao što sam već nekoliko puta rekao, siguran sam da će naši građani u velikom broju, s odlučujućom većinom, podržati politiku na kojoj se radilo toliko dugo. Bez obzira na krizu Europske unije, ona je i dalje najbolji izbor za zemlje kao što je naša. Mi smo mala zemlja s burnom prošlošću, koja je, nažalost, uključivala i rat. Nismo među najrazvijenijim europskim zemljama, iako nismo ni na dnu ljestvice. Naša sigurnost, naš gospodarski prosperitet, naša politička snaga, naš cjelokupni prosperitet bit će najbolje zaštićeni, učvršćeni i unaprijeđeni u zajedničkoj djelovanju s ostalim europskim zemljama. Europska unija je zajednica koja omogućuje veću slobodu, veću sigurnost, veću solidarnost, veći napredak za svaku njenu zemlju-članicu, a naročito za manje europske zemlje. Nijedna zemlja koja joj se pridružila nije nazadovala ni u jednom važnom aspektu, pa neće ni Hrvatska. Zato očekujem da i sljedeća godina bude godina nastavka reformi koje nas pripremaju za što bolje i konstruktivnije djelovanje unutar Europske unije. 

Iz brojnih razgovora koje sam imao s čelnicima drugih europskih država sa zadovoljstvom zaključujem da nas Europa dočekuje otvorena srca i bez ikakvih “figa u džepu“. Očekuje nas kao prijatelja, kao sastavni dio europske kulture, kao ravnopravnu članicu europske obitelji naroda. Stoga sam siguran da će proces ratifikacije pristupnog sporazuma u svim zemljama-članicama biti brzo obavljen. No, na nama je da i ovu priliku iskoristimo najbolje što možemo. 

 

Ulazak u EU je prilika za razvijanje projekata koji će unaprijediti naše gospodarstvo i smanjiti nezaposlenost. To je prilika za daljnji napredak naših znanstvenih i visokoškolskih institucija, sveučilišta, fakulteta i instituta. Kad je riječ o znanju nema velikih i malih naroda - i manji narodi koji više vode računa o svojim obrazovanim ljudima mogu dati veliki doprinos u europskom i globalnim razmjerima. Naša poljoprivreda, turizam, naše gospodarstvo općenito, imaju sada otvorena vrata za snažnije povezivanje s partnerima iz zemalja-članica. Na njima je da tu priliku iskoriste - ne samo u korist svog posebnog interesa nego i za opće dobro.

 

 

Globalni gospodarski oporavak je neujednačen. Tržišta u nastajanju imaju značajan rast, dok je rast u razvijenim gospodarstvima nedovoljan da smanji nezaposlenost. Nositelji makroekonomske politike usprkos značajnim pokušajima stimuliranja potražnje ne uspijevaju značajno povećati proizvodnju i smanjiti nezaposlenost. Ekonomska politika je u nekim područjima djelovanja u znatnoj mjeri iscrpila svoju djelotvornost. Monetarna politika je svojim djelovanjem gotovo dosegnula svoja ograničenja, a konsolidacija proračuna ograničila je djelovanje fiskalne politike.

 

Naša zemlja, kao i mnoge druge u Europi, pogođena je dubokom gospodarskom krizom. Ta se kriza ne može savladati u izolaciji od drugih. U svom najvećem dijelu ta kriza ima globalne uzroke, pa i rješenja moraju biti tražena u suradnji na globalnoj razini. No, i kod kuće moramo učiniti sve što možemo da omogućimo brži izlazak iz krize te da osiguramo da njen teret bude pravedno raspoređen.

 

 

Nedostatak inozemnih izvora financiranja hrvatskog gospodarstva zahtijeva okretanje domaćim izvorima financiranja, čija izdašnost ponajprije ovisi o odlučnom i efikasnom provođenju fiskalne konsolidacije i strukturnih reformi. S druge su strane reforme preduvjet privlačenja toliko važnih stranih investicija. Provođenje takvih reformi zahtijeva održavanje makroekonomske stabilnosti, odnosno održivosti vanjskog i javnog duga, stabilnost cijena i stabilnost financijskog sustava. Jedino takvo stabilno okružje - kao što nedavna, ponajprije europska iskustva pokazuju - omogućuje preduvjete za povećanje potencijalne stope rasta bruto domaćeg proizvoda u srednjem i dugom roku. Poštovanje Zakona o fiskalnoj odgovornosti, početak procesa fiskalne konsolidacije te provedba strukturnih reformi kojima će se utjecati na povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva bit će ključni u 2012. godini za održavanje niskog kreditnog rejtinga kojim je ocijenjena Hrvatska. Posljedice smanjenja rejtinga mogle bi vrlo brzo negativno djelovati na banke i poduzeća te time dovesti do nove recesije. 

 

Poznato je da se strukturnim politikama djeluje na financijsko tržište, tržište proizvoda i tržište rada, kao i na porezni sustav i sustav socijalne skrbi. Takvim reformama moguće je postići višestruke koristi u gospodarstvu. Osim pomoći u fiskalnoj konsolidaciji ponajprije putem politika na tržištu rada, strukturnim politikama je moguće djelovati na jačanje obrazovnog sustava i relaksaciju regulacije tržišta proizvoda, čime se omogućuje i povećanje produktivnosti. Tome treba dodati i poboljšanje sustava upravljanja koji će bolje prevenirati korupcijske aktivnosti.

 

 

S obzirom na to da jedino nove investicije (osobito one u sektor međunarodno razmjenjivih dobara) mogu kreirati uvjete za promjenu modela rasta hrvatskog gospodarstva i podizanje potencijalne stope rasta u budućnosti, u 2012. godini očekujem značajno aktivniju politiku prema poticanju i ohrabrivanju poduzetnika za investiranjem u domaće gospodarstvo te privlačenju izravnih stranih ulaganja. 

 

U 2012. godini očekujem da izbjegnemo najteže posljedice gospodarske krize, ali i radimo na sljedećim koracima - da se pripremamo za bolje razdoblje koje slijedi nakon krize. Ne možemo pasivno čekati da se sve riješi negdje drugdje. Svako novo radno mjesto, svaki novi projekt, svaki novi uspjeh naših ljudi, naših gospodarstvenika i poduzetnika, korak je u pravom smjeru. Očekujem novo partnerstvo rada i kapitala utemeljeno na kreativnosti, razvoju, društveno odgovornom poslovanju, solidarnosti i pravednosti u uređenju odnosa rada i kapitala. Očekujem da će Hrvatska biti aktivno, pravedno i inovativno društvo, društvo kvalitete života.

 

Neka nam 2012. bude godina novog optimizma, nove radne energije, novih uspjeha!