Završilo je razdoblje kratkoročnih kredita i trenutačno kompanije žele kreditiranje na dugi rok, no sada takvih kredita nema na tržištu, konstatirao je Kamen Zahariev, stručnjak EBRD-a na panelu 'Povratak investicija u korporativni sektor' koji je održan u sklopu Godišnje skupštine EBRD-a u Zagrebu. Pojašnjava da su prije kompanije uzimale kredite na godinu ili dvije kako bi osiguravale novac za dugotrajne investicije, a potom bi se nanovo zaduživale za isplatu tih kredita što je bila velika pogreška.
Generalno gledajući, uloga države u krizi bila je primarno usmjerena u spašavanje bankarskog sektora, a sada tek kreće podizanje dobre atmosfere u korporacijskom sektoru i dug proces vraćanja konkurentnosti. I premda su neke zemlje u prvom kvartalu ove godine imale rast BDP-a, do njegovog snažnog rasta u nadolazećem razdoblju neće doći, smatra direktor tima za korporativni oporavak pri Europskoj banci za obnovu i razvoj.
Kada je došlo do krize, prvo smo zaustavili investicije, dogovorili nove ugovore s dobavljačima, te krenuli s otpuštanjima, opisuje početak krize Marian Nastase, glavni financijski savjetnik rumunjske kompanije Vimetco koja se bavi aluminijem. Prema njemu, tržišta u razvoju još uvijek nisu dovoljno sofisticirana da bi locirala sve potencijalne rizike, zbog čega se ne mogu niti dovoljno osigurati i manjkaju im instrumenti obrane kompanije od interesa dioničara.
Ističe da su dioničari prije samo željeli novac i nisu brinuli o riziku, a sada, u krizi, ne žele uopće riskirati te brinu jedino o zadržavanju postojećeg. Zbog toga, i u jednom i u drugom slučaju, direktor financija (CFO) kompanije ima veliku ulogu u komuniciranju s ulagačima, za koju su potrebni dobri živci, kaže Nastase.
Brendan Massam iz JP Morgana naglasio je da se ne smije zaboraviti na utjecaj tržišta dugovanja, gdje samo Grčka, Španjolska i Italija duguju ogroman novac i tresu eurozonu. U opisu krize, rekao je da je prošla godina bila pravi stres test za moral banaka, dok Karsten Heilemann, stručnjak za restrukturiranje ruskog KPMG-a, konstatira da se banke vraćaju na staro, odnosno da su ih vlade spasile, a nastavit će raditi na isti način kao i prije, dok će se strukturni problemi ponovno zanemariti.
Na panelu se čulo i da su kompanije sada puno bolje pripremljene za nadolazeće probleme, no i da se mijenjaju dosadašnje navike. Glavno pitanje postalo je 'čuvati novac ili ga investirati', i dok većina panelista ističu oprezno gledanje na investiranje, Heilemann za primjer važnosti investiranja navodi japanski Sony, koji bez ulaganja ne bi mogao preživjeti više od 9 mjeseci.
Bolja vremena za Drogu Kolinsku
Na panelu je sudjelovao i Slobodan Vučićević, predsjednik Uprave Droge Kolinske koji je izjavio da su ovogodišnje ponude za kupnju te kompanije 20 do 30 posto više od lanjskih. Zbog toga zaključuje da je ova godina puno bolja od 2009., kada su ponude bile, kako kaže, 'otužne'.
Prvo smo mislili da je kriza negdje drugdje u svijetu, opisuje Vučićević, no onda je promet na srbijanskom tržištu pao 25 posto u tri mjeseca, (većinu prihoda Droga Kolinska ostvaruje na tržištu Srbije). "Došlo je do zamrzavanja plaća, a kupovna moć u Srbiji je pala 15 posto. Najveće pitanje je postalo kako preživjeti, neke kompanije su bankrotirale, dok su druge same odlučile bankrotirati", opisuje Vučićević.
Glavni dioničar Droge Kolinske, Istrabenz, također je bio na rubu bankrota. Tada su srezali sve troškove, od konzultanata, do prijevoza i oglašavanja, a najviše im je pomoglo to što su godinu ranije očistili portfelj, prodali male biznise i radili na glavnim proizvodima, jer kako kaže Vučićević, u krizi preživljavaju samo jaki brendovi.